Propusnice

Propusnice "iz smjera samoizolacije". iz samoizolacijw i u izolaciju?! Gdje? i Kako?

25. XII.

Tijekom protekla 24 sata potvrđeno je 62 novozaraženih osoba s područja županije.

Za 40 osoba radi se o dolasku iz mjera samoizolacije ili bliskom kontaktu već poznate pozitivne osobe. Kod 4 osoba epidemiološki se radi o uvezenim slučajevima s područja: Rijeka (1), Zagreb (3).

U epidemiološkoj obradi nalazi se 18 osoba.

Božićna legenda

 Bilo je već za vrijeme Isusova života ljudi u zemlji izraelskoj počeli su naveliko slaviti Božić dugo prije prije kalendarskog datuma - i izvan bogoslužnih mjesta. Trudili su se na sve moguće načine pokazati kako im ovaj način slavljenja leži na srcu i pogađa srca. Neki su išli tako daleko te su tvrdili kako im slavljenje u crkvama smeta.

Isus je sa svojim učenicima bio pozvan na jedno takvo slavlje u Korozainu. Učenici su se čudli kako su ih uopće pozvali na slavlje. Zanimanje za Isusa i njegovu nauku spasnulo je, sve im je drugo bilo važnije i zanimljivije.
Blaga klima onoga kraja u predboćnim danima dopustila im je da slave na otvorenom, pod vedrim nebom. Svi su već bili zagrabili slasne komade i napili se dobroga vina, kada je načelnik na vrhuncu večeri proglasio: "Evo dolazi djed Božićnjak, kako je davno bio navijestio prorok Malahija." Prorok je davno bio mrtav. U svoje je vrijeme najavljivao dolazak Mesije, koji je tada već postao legenda.
Načelnik je prisutne pozvao da ga prime burnim pljeskom i pjevanjem. Već su izdaleka prepoznali uzvišenog gosta po njegovu odijelu i crvenoj šubari. Isus nije vjerovao svojim očima. Pogledao je naokolo. Čak su i njegovi učenici oduševljeno pjevali. Isus natakne svoj šešir na glavu, zaogrne se plaštem, okrene se i ode.
Na gradskim vratima susretne nekog čovjeka, koji je se odazvao pozivu na slavlje u Korizainu. Oslovi Isusa: "Rabi, ti si Sin Božji, kralj Izraelov, spasitelj svijeta!" Isus ga šutke pogleda i zavolje. Tada mu žalosno reče: "Na slavlju su ljudi bili zadovljni djedom Božičnjakom." I Isus ga pozva na slavlje svojega rođendana kod prijatelja u Betaniji.
xxx

Tri nova "oltara"

Odjenom u crkvi svanula tri nova "oltarića". Prvi na straži na ulazu u crkvu, stoji (ili kleči) pred klupama i kaže: Najprije se tu pomoli, ne sklopljenih ruku, nego s rukom u džepu. Što se rukom radi? Onda smiješ naprijed. Usliši prošnju, pa će ti molitva usnama biti uslišana.
Tako je i pred svetim Antunom. Molitva se prima preko svijeća. Električne svijeće,  da ne prljaju, blate samo srce. Ako čudo tražiš, budi darežlji/a!
Gospin kip  je na visokom. Ali oltarić je na dohvat ruke. Kao da molitva ide na više samo preko oltarića.
A da ne kažemo kako krase crkvu! Ganc novi, vape za materijalnom milosti/njom.
Možda fali još koji? Ima vremena.

 

Blizu …ab antico

Naši afari

„Sada je Italija učinjena, moramo obavljati naše poslove… Bili su obećali kraljevstvo pravde i moralnosti; pristranost i lopovluk nastavili su kao prije: moćnici i drznici onoga vremena bili su ipak na svojim mjestima.“

                                                                             Federico de Roberto (1894.)

„Talijani su htjeli stvoriti novu Italiju, i oni ostati Talijani stari od prije, s nesposobnostima i moralnim bijedama što je ab antico njihova propast“(Massimo d'Azeglio, 1867.) I rekao je u nastavku da su oni koji su imali puna usta riječju „reforma“, prvi izbjegavali reformirati sami sebe i svoje interese. Prošla je prva, druga, treća republika, kako se obično kaže, ali kraljevstvo osobnih afara/poslova, „parcijalnosti i lopovluka“ čuva svoju vlast; lica se ponekad (ali ne uvijek) mijenjaju, ali stil ostaje. Zlobni princip, koji je formulirao nepristrani Tancredi iz Gattoparda Tomasija di Lampedusa, ostaje netaknut u svojem brutalnom realizmu: „Ako želimo da sve ostaje kako je, nužno je da se sve mijenja“.

Iz: Gianfranco Ravasi, le parole del mattino, str.133)