Molitve drugih II

Ti koji si dobar

Moj Bože,
jedino tvoja blagost može izliječiti moje rane,
jedino tvoja blagonaklonost može obogatiti moje siromaštvo.
Samo tvoja milost može ublažiti moju tjeskobu.
samo me tvoja snaga  diže iz moje nemoći.
Moja se čežnja može ispuniti samo tvojom velikodušnošću,
moje nedostke pomaže samo tvoje bogatstvo.

Jedino ti možeš zadovoljiti moju žudnju.
Jedino tvoje milosrđe može me oslboditi moje žalosti,
jedino tvoja sućut može raspršiti moju nesreću.
Jedino tvoja radost može rastjerati moju tugu,
i jedino me tvoja nježna ruka može izliječiti.
O ti, koji usrećuješ sve koji je nadaju,
ti zadnje utočište molitelja,
istinski cilj tražitelja,
uzvišeno obećanje onima koji su puni čežnja.

O zaštitniče svetih,
sigurnost bojažljivih,
pomoćnik patnika,
branitelj ugroženih.
Ti koji uslišavaš siromahe,
ti pun velikodušnosti i pun milosrđa.

Molim te ponizno i usrdno:
Utaži moju žeđ svježnom svojih darova,
izlijevaj neprestano nada mnom  svoju naklonost,
gle, na svratima sam tvoje velikodušnosti
i osvježi se blagim lahorom svoje dobrote,
na tebe se oslanjam,
na tebe sam navezan.

Moj Bože, smiluj se svome sluzi,
daj mu obilje svojih dobara,
podrži ga pod svojom zaštitom,
ti koji si dobar, ti koji si velik.
o Premilosrdni.
Ali Ben Husein, praunuk proroka Muhameda (+ 712).

Molitva kineskog muslimana

O preslavni i veliki Gospodine,
molimo te: pomozi nam da ti služimo,
molimo te, oprosti nam naše grijehe.
Vjerujemo u tebe.
Na tebi gradimo sve svoje pouzdanje.
Hvalimo te.
Ispunjeni smo zahvalnošću prema tebi.
Slavimo tvoja dobročinstva.
O preslavni veliki Gospodine,
samo se pred tobom bacamo nice.
Vjerno hoćemo ići tvojim stazama.
Revno želimo tebi služiti.
Uzdati se u tvoje milosrđe.
Tvojeg se suda bojimo.

 Himan hvale

U ime Boga,
koji iskazuje milosrđe i sućut,
Pohvala dolikuje samo Bogu, Gospodaru svjetova,
koji se  svima smiluje i s njima suosjeća,
Gospodaru sudnjega dana.
Tebi služimo i vapijemo k tebi za pomoć.
Vodi nas pravim putem,
putem onih koje si ti izabrao,
na koje nisi gnjevan i koji ne idu stranputicom. 

Na odmoru

Gospodine, Bože naš,
bdij nad onima koji kreću na put:
da stignu bez zapreka
na cilj svoga putovanja.
Da ovo vrijeme ferija bude za sve
prilika za opuštanje, odmor, smirenje.

Budi za nas, Gospodine,
Prijatelj kojega ćemo naći na našim putovima,
koji nas prati i vodi.
Daj da nam bude lijepo vrijeme i sunce,
da odnove naše snage
i dadu nam volju za život.
Udieli nam čistu i pravu radost
u krugu obitelji, prijatelja i susjeda.
Daj da primamo

one koje susrećemo,
da im ustupimo malo hlada
kada sunce pripeče,
da im otvorimo svoja vrata
kada nas iznenadi kiša ili oluja,
da s njima podijelimo kruh i prijateljstvo
kad su sami i zbunjeni,
da im pružimo ruku pmoćnicu.

Gospodine, Bože naš, bdij nad nama
i kad se budemo vraćali,
da radosno živimo u svojem zavičaju
združeni opet budemo zajedno
na novoj dionici našega puta spasenja.

Prier, br. 283, 2006.

Ferije – peto godišnje doba

Ferije su vrijeme petog godišnjeg doba, ispunjeno radošću i iznenađenjima. Za ferije su važne, jer u njima može bolje spoznati svoj karakter (barem to mogu drugi), ojačati ga ili oskvrnuti. Prema tome kako koristi svojuslobodu.
Ipak peto godišnje doba tijekom dvanaest mjeseci donosi nam snagu srca, ugodne ure, reklo bi se zvjezdne ure.

Netko je rekao: zvjezdane ure nikad ne traju sezdeset minuta, uvijek traju sedamdeset i više. To je i prava želja za peto godišnje doba, za ferije.

ferment 7/1979.

Molitve drugih religija I

Slava tebi, skriveni Bože Slava tebi, skriveni Bože! Kada tvoja usta govore, bića dolaze u život. Ti bdiješ kao pastir koji vječno i zauvijek bdije. Grudi su pune tvoga savršenstva i očima daješ da gledaju. Tvoj je strah nad svim ljudima i njihova su srca neprestano okrenuta prema tebi, jer ti si savršen u svako doba. Ljudi žive pod tvojim pogledom. Svatko kaže: „Mi smo tvoji…“ Tvoja je nježnost u svim njihovim srcima. Ne kažu li udovice: „Ti si naš zaručnik!“ I malena djeca: „Ti si naš otac i naša majka!“ Bogataši se hvale s tvoje dobrote i siromasi časte tvoje lice. Zatvorenici se obraćaju k tebi, i onaj kome je ovladala bolest vapi k tebi. Ti si dobar svakom čovjeku, pastir  koji zna praštati, koji sluša vapaj svakog čovjeka koji ga poziva, koji je pažljiv i daje dah. Iz starog Egipta, oko 1300. prije Krista. Molitva živo sluti nutarnjeg Boga koji oživljava sva bića. Stoga je Bog darivatelj života koji čovjeka zove, te bude i vodi ga kao pastir.
	Pohvala Stvoritelju Zemaljska se zora odijeva svjetlom da hvali čovjekova Stvoritelja. Uzvišeno nebo razgoni svoje oblake u poniznosti pred Stvoriteljem čovjeka. Gospodar zvijezda, otac sunce, prostire svoje vlasi pod svojim nogama. Vjetar u svoje vrijeme potresa vrhovima stabala, igra se granama, baca ih na zemlju. U srcu stabala pjevaju ptice i daju hvalu gospodaru zemlje. Sve cvijeće, sjajno i lijepo, izvija svoje boje i svoje mirise. Dubina jezera, vodeno ogledalo, sretno je boravište radosnih riba. Živahni potok  i njegovo glasno žuborenje pjevaju pjesmu Virakoki. Hrid pak se odijeva zelenilom i na proplancima šuma rasipa bujno cvijeće. I žitelji planina, svijet zmija, kroz travu, brzo gmiže. Vikunja po planinskim visovima, peruanski zec po hridinama grade svoje jazbine. Tako moje srce o svakoj zori, hvali te i časti, moj oče, moj Stvoritelju. Molitva iz Indijanaca iz Perua

Mladi očajno traže  budućnost
Gospodine,pogledaj našu tjeskobu! Suosjećaj s našim nemirom…
Teško je u našoj mladosti!
Njezin nas očaj očajava i naša nas nemoć pritišće.
Da, naša je mladost povrijeđena velikom ranom.
Krvari od duboke rane.
Osjećamo se odbačenima, trpimo zbog isključenosti.
„Kakvo ste društvo stvorili, čuje se,
da ne možemo u njemu naći svoje mjesto?“

Naše vlade, naši profesori, naši poduzetnici

kruže zemljom i ne shvaćaju…
Trubili smo svojoj djeci da trebaju učiti
a njihove diplome ne služe ničemu.

Sagradili smo gradove od betona bez duše
gdje se mladi bez posla dosađuju do smrti.
Svoje su očeve uvijek vidjeti samo kao nezaposlene
i pohlepa  izbija mržnjom u njihovim očima
kada ih se napada zbog pretjeranog luksuza ..

Jesmo li, Gospodine, sagriješili protiv tebe,
kad smo svoj život gradili na novcu?
Na strastvenoj potrošnji do krajnosti?
Na žestokom natjecanju s izvučenim noževima:
Na silovitom preziru koji rađa nasilje?

A ipak, Gospodine, vidi ozbiljnost i ponos naše djece,
kad postanu akteri u ovom društvu odbačenih
i kad, prvi put, dižu svoj glas da ih čuju.
Vidi poniznost i strpljivost odraslih
koji neumorno obnavljaju  veze dijaloga.
Vidi odvažnost proroka koji kušaju izmisliti novi svijet.
Naš je svijet tako složen.
Dakle. ne napusti nas, Gospodine,
i neka nam tvoj Duh nadahnjuje odvažnost za budućnost.

Philippe Warnier, 6. travnja 1994.

Za vrijeme pobune mladih 1994. Pobuna je prestala, nezaposlenost je ostala. Biskup Albert Rouet s pravom je rekao: „Pobuna mladih čini mi se duboko opravdana; ne može se raditi za bilo kakvu plaću.“ Vrijeme je dijaloga, razmišljanja, ali i molitve, zaklinjanja.

Prier br.161, sbvibanj 1994.