Najstariji svećenik u biskupiji

Dragan Domšić

R. 20. veljače 1930. - + 19. veljače 2022.

Dan pije navršenog devedeset i druge godina života, 19. veljače 2022.. umro je najstariji svećenik Porečko i pulske biskupije vlč. Dragan (Dragutin) Domšić u Svećeničkom domu Betanija u Puli.      
Njegov životopis donijet je na stranicama Biskupije i u IKA-i.

Evo ovdje nekoliko crtica.

PA280421.jpg08-IMG_2920.JPG  

Nakon odsluženja vojnog roka s dodatkom tamnovanja i robovanja komunizmu, došao je u Istru za kolegama Ante Žufića i Atilija Krajcara. Tako se uživio u istarski kler i narod. Postao je jedan od Istrana, Hrvat u mislima i djelu. U svoj život i rad upregnuo je sve svoje sposobnosti. Znao je sve i sve je mogao učiniti, sve je otkrivao ali i prihvaćao što su drugi znali. Bio je otvoren za suradnju i podijelio  je poslove. Da drugi učine ono što on  nije morao.

Zanimao se za granična pitanja, kao radijaciju (rašljarstvo). Elektricitet (što je iznenađivalo električare, na pr. kod elektrifikacije zvonjenja). Crkva je u ono vrijeme bila siromašna, ljudi su bili u strahu, pa i materijala je nedostajalo. Koliko je on prištedio svojim „izumima“! Na preko tridesetak crkava napravljeni su betonski prozori! Kako je sam priznao. Bio je to skoro 'filigranski' posao. Tko ima novaca, koji sam nije zaslužio, može se s time sprdati!? Na tuđi trud i rad! 

Imao je pravi inženjerski njuh. „Ne tako, nego tako! To će vam se srušiti“.
Još bi se toga moglo nabrojit. Znaju to oni što su doživjeli radeći s njime. Moglo bi se predbaciti: to ne spada na svećenika. A spada sve što se tiče čovjeka, bolje čovjeka i naroda!

Što se tiče čovjeka i naroda, i Boga, bilo je u njemu, u njegovoj duši. Do kraja života.

Istina ga je uvijek vodila. Negdje je bilo očito da teorije ne odgovaraju povijesnim činjenicama. Njegov je zaključak bio (ne samo njegov nego od onih koji ne ovise od režima): Glagoljica postoji prije Ćirila! O Kad bi se našao komadić pergamene! Ali postoje drugi dokazi, u drugim dokumentima. Pa i u vremenskim razdobljima.
Dragan se bavio tiskarstvom. Zato je bio došao bliže Pazina. Bio je tiskar. Prošao je razne strojeve, sve do kompjutora. Koji mu je na kraju služio izvodeći velika slova.
Radeći u tom poslu bilo je i tiskarskim grešaka, koje je on pronašao. Kao da je imao njuh ne samo tiskarske nego činjenične pogreške. Bio je stručni lektor. Nekad mu nisu dobro mirisala ni ideološka iskrivljavanja. Toga danas ima bezbroj. Laži i laži! Neke je on autentično doživio. Znao je kako je bilo, kako su se dogodili i kako je bilo napisano, kakva je zastava bila, i grb, i pozdrav.

Bio je jezuanska osoba. Živio je kao Isus. Ništa ga nije vezalo na ovoj zemlji. Ni od čeka nije ovisio. Ništa nije imao, imao je sve što mu je bilo potrebno (možda nekad ni to!). Sve što je dobio, razdao je prvom prilikom. Što je imao potrošio je za ljude (za puk) i za Crkvu. (Što je dobio (jaja. kobasice, …), donio je u Medulin. I časna ja priredila ručak. I kad je nešto radio, pitan za plaću, rekao bi: Ovaj je objed sve platio.
Bio je velike i osjetljive duše, kao Isus. Za djecu, za mlade, potrebite svake vrste.

Imao je pristup svakome. Zanimljivo voljeli su ga djeca i psi. Osvojio je djecu svojim crtarijama sa hladom. Zeko, ili pas, .. I mogao se približiti svakom psu, što su se drugi  bojali. Što su njemu vidjeli? Prijatelja … I sva je priroda bila njegova prijateljica. Od voća do salate, što je njegovu kraju uspijevalo. 

Nije u njemu bila samo utjeha dobrih djela. Među zadnjim riječima bile su mu: Niko nisam zla učinio. Već je davno bio rekao: Spasit će me samo što sam dobra djela. Tako je i bilo.

Ali u njemu nisu bile samo idilične misli dobrote i velikodušnosti. Bilo je muke i tjeskobe kroz cijeli život, od mladosti. Mučila ga je ideologija koja stoji na tri noge: mržnja. laž i strah (odnosno teror). To rađa diskriminacijom i nepravdom. Korupcija je jedino što funkcionira u Hrvatskoj. Nije doživio da se voli Hrvatska. Za to je žrtvovao svoj život. Za pravdu u Crkvi i u narodu.  

Volio je razglabati riječi dajući im novi smisao- U Dom je došao s porukom:

SVEĆENICI U MIRU

ŰMIRU

U MIRU.

Ante Močibob

Prijajva