Najstariji svećenik u biskupiji

Dragan Domšić

R. 20. veljače 1930. - + 19. veljače 2022.

Dan pije navršenog devedeset i druge godina života, 19. veljače 2022.. umro je najstariji svećenik Porečko i pulske biskupije vlč. Dragan (Dragutin) Domšić u Svećeničkom domu Betanija u Puli.      
Njegov životopis donijet je na stranicama Biskupije i u IKA-i.

Evo ovdje nekoliko crtica.

Nakon odsluženja vojnog roka s dodatkom tamnovanja i robovanja komunizmu, došao je u Istru za kolegama Ante Žufića i Atilija Krajcara. Tako se uživio u istarski kler i narod. Postao je jedan od Istrana, Hrvat u mislima i djelu. U svoj život i rad upregnuo je sve svoje sposobnosti. Znao je sve i sve je mogao učiniti, sve je otkrivao ali i prihvaćao što su drugi znali. Bio je otvoren za suradnju i podijelio  je poslove. Da drugi učine ono što on  nije morao.

Zanimao se za granična pitanja, kao radijaciju (rašljarstvo). Elektricitet (što je iznenađivalo električare, na pr. kod elektrifikacije zvonjenja). Crkva je u ono vrijeme bila siromašna, ljudi su bili u strahu, pa i materijala je nedostajalo. Koliko je on prištedio svojim „izumima“! Na preko tridesetak crkava napravljeni su betonski prozori! Kako je sam priznao. Bio je to skoro 'filigranski' posao. Tko ima novaca, koji sam nije zaslužio, može se s time sprdati!? Na tuđi trud i rad! 

Imao je pravi inženjerski njuh. „Ne tako, nego tako! To će vam se srušiti“.
Još bi se toga moglo nabrojit. Znaju to oni što su doživjeli radeći s njime. Moglo bi se predbaciti: to ne spada na svećenika. A spada sve što se tiče čovjeka, bolje čovjeka i naroda!

Što se tiče čovjeka i naroda, i Boga, bilo je u njemu, u njegovoj duši. Do kraja života.

Istina ga je uvijek vodila. Negdje je bilo očito da teorije ne odgovaraju povijesnim činjenicama. Njegov je zaključak bio (ne samo njegov nego od onih koji ne ovise od režima): Glagoljica postoji prije Ćirila! O Kad bi se našao komadić pergamene! Ali postoje drugi dokazi, u drugim dokumentima. Pa i u vremenskim razdobljima.
Dragan se bavio tiskarstvom. Zato je bio došao bliže Pazina. Bio je tiskar. Prošao je razne strojeve, sve do kompjutora. Koji mu je na kraju služio izvodeći velika slova.
Radeći u tom poslu bilo je i tiskarskim grešaka, koje je on pronašao. Kao da je imao njuh ne samo tiskarske nego činjenične pogreške. Bio je stručni lektor. Nekad mu nisu dobro mirisala ni ideološka iskrivljavanja. Toga danas ima bezbroj. Laži i laži! Neke je on autentično doživio. Znao je kako je bilo, kako su se dogodili i kako je bilo napisano, kakva je zastava bila, i grb, i pozdrav.

Bio je jezuanska osoba. Živio je kao Isus. Ništa ga nije vezalo na ovoj zemlji. Ni od čeka nije ovisio. Ništa nije imao, imao je sve što mu je bilo potrebno (možda nekad ni to!). Sve što je dobio, razdao je prvom prilikom. Što je imao potrošio je za ljude (za puk) i za Crkvu. (Što je dobio (jaja. kobasice, …), donio je u Medulin. I časna ja priredila ručak. I kad je nešto radio, pitan za plaću, rekao bi: Ovaj je objed sve platio.
Bio je velike i osjetljive duše, kao Isus. Za djecu, za mlade, potrebite svake vrste.

Imao je pristup svakome. Zanimljivo voljeli su ga djeca i psi. Osvojio je djecu svojim crtarijama sa hladom. Zeko, ili pas, .. I mogao se približiti svakom psu, što su se drugi  bojali. Što su njemu vidjeli? Prijatelja … I sva je priroda bila njegova prijateljica. Od voća do salate, što je njegovu kraju uspijevalo. 

Nije u njemu bila samo utjeha dobrih djela. Među zadnjim riječima bile su mu: Niko nisam zla učinio. Već je davno bio rekao: Spasit će me samo što sam dobra djela. Tako je i bilo.

Ali u njemu nisu bile samo idilične misli dobrote i velikodušnosti. Bilo je muke i tjeskobe kroz cijeli život, od mladosti. Mučila ga je ideologija koja stoji na tri noge: mržnja. laž i strah (odnosno teror). To rađa diskriminacijom i nepravdom. Korupcija je jedino što funkcionira u Hrvatskoj. Nije doživio da se voli Hrvatska. Za to je žrtvovao svoj život. Za pravdu u Crkvi i u narodu.  

Volio je razglabati riječi dajući im novi smisao- U Dom je došao s porukom:

SVEĆENICI U MIRU

ŰMIRU

U MIRU.

Ante Močibob

Prema Božiću

Svaki se na svoj način spremao na Božić. Nekad i skupno. Ako ne drugo, bar adventske mise, ljubičaste.
Vlč. Josip Kalčić u tišini svoje ćelije stavio je u „operu“ svoj alat, sa svojim znanjem, voljom i strpljivošću. Pa su nastale JASLICE.
Predložili smo da se stave pod bor u blagovaonici. Svi su se s time složili. I naše gospođe: Ivka, Smilja i Marija. Tamo su jaslice bile vidljive svim posjetiocima.
Za svoju sobu Kalčić je izrezao manje jaslice. Tako su svi bili zadovoljni. Do drugog Božića, s boljim materijalom, i još uvijek dobrom voljom. „Hvala Bogu!“ i „K litu!“.
Kalčić je već osiguran, jer mu je doktor produžio liječničko uvjerenje  za tri godine!

--

Snijeg u travnju

I oko nas je sniježilo. U Puli na Vidikovcu, oko Svećeničkog doma Betanija. U ponedjeljak 5. IV. 2021. Čitavo jutro, nešto i popodne. Dobro je padao. Prava mećava, na trenutke. „Z vitrom“. Drugi dan ga nije bilo, ovdje na jugu. Niske temperature su nanijele velike štete Odmah se o tome doznalo. Može se brzo javiti i znati pojedinosti iz svih krajeva.
Mnoge stvari dolaze neplanirano i u krivo vrijeme. Snijeg nije došao iz Kine, nego sa sjevera. Osjećat će se to dugo. Ništa neće biti kao prije, govori se. Jedino čovjek. Jedva čeka da se razveže. I briga ga za lanjski snijeg!

Svi Sveti

Mt 5, 1-12a

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Bog "nas u njemu sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu" (Ef 1,3-4). Danas slavimo sve nebeske svece, sutra se spominjemo svojih pokojnika. Pučka se pobožnost ne vara kada danas kiti grobove pokojnika krizantemama, cvijećem besmrtnosti. Blažena besmrtnost svetih u nebu koja se danas slavi nada je i za naše pokojne.
Blženstvo je obećanje. Ne smijemo se zabuniti kad čitamo evanđelje blaženstava: to je devet obećanja.Ne shvaćaju se dobro, ako obećanja gledamo ostvarena suzama, glađu za pravdom. Čovjek koji plače nije blažen. Nema blaženstva suza. Blaženstvo je Božja utjeha. Blaženstva su devet obećanja, ali samo jedna sreća: Bog. Ova je obećanja dao onaj koji je bio izdan. Nisu mu nepoznate suze, glad, milosrđe, čistoća srca, čežnja za pravdom. Raskajanom razbojniku danas obećaje Boga (Lk 23,43). Danas je njegova smrt. Ali danas u njegovoj smrti doživljava Božje danas. Živimo budna srca ovu božansku sigurnost nade, sada i na čas svoje smrti. Blaženstva su za nas živa nada Božjega sada.
Brat Michel Albaric, Prier au quotidien, br. 376/2015.

Kraljevstvo je Božje došlo k nama. Bog nije više visoko u nebesima. U srcu je našega života. Isus je jedan od nas, njegov nam je život darovan. Bog je ljubav i tko poznaje Boga živi s Bogom. Pridjevi ljubavi jesu pridjevi Božji: dobar, vječan, beskonačan, milosrdan.
Blaženstva nam kazuju kako danas živjeti po Bogu. To je svijetli jezik za one koji ljube Boga i vjeruju u njega; nehvatljiv onima koji svoju nadu polažu u novac i ratove.
Oni koji se u braku daruju bez pridržaja nalaze pravilo života.
Blaženstva nam pomažu da prihvatimo nadu u nebo. Danas su se ljudi otuđili od takvih stvarnosti. Ali čovjekova nada i kršćanska nada čine jedno.
Ova vizija koju nam otvaraju blaženstva ispunja naše čežnje i očekivanja, koja samo Bog može ispuniti. Bog to želi ostvariti bez odgađanja, daje nam mogućnost da živimo pravedno i u ljubavi. U tome treba da podržimo jedni druge. Prihvaćamo li zaista, o Isuse, da si došao ljudima donijeti Božju ljubav?

Sada znam
da je kraljevstvo Božje među nam.
Doznao sam da blaženstva proglašuju
sreću za danas a ne samo za sutra.
To svjedoče oni koji ljube.
Gospodine, daj da naše oči vide
u ljudima tvoju sinove i kćeri,
našu braću i sestre u vjeri,
u onima koji žive ovu istu nadu.

Gospodine, zahvaljujemo ti
za sve svete,
one od jučer i od danas,
one priznate i nepriznate,
i mnoštvo nepoznatih i bezimenih.
Oni su se u te pozdavali.
Prošli su s tobom kroz velike kušnje
i živjeli su s tobom.
Daj nam, po njihovu primjeru,
razumjeti što je pravi život
i prava sreća.
Tada ćemo već uživati
radost vječnoga života.

Spomen svetih
Svi sveti i svetice Božje

Svi Sveti.

Danas su svi sveti!
Svi imaju na to pravo.
Svetost nije više neka kasta ili elita.
Svetost nije neka selekcija.
Svetost nije natjecanje.
Svi su sveti!
Svetost nije više stvar rekorda.
Ne radi se o tome da budeš postavljen u nišu,
da budu na svojim postoljima
kao zlatne medalje olimpijskih igara.
Danas svi su sveti!
To je operacija otvorenih vrata!
Svetost nije više šampionat ispovjedalaca
ili rekord mučenika.
Nisu to više samo slavna imena naših prvaka
koje nabrajamo u litanijama
kao neki "hura"!
Danas svi su sveti!
Danas se nitko ne ističe nišama neke kreposti,
izdržljivosti, askeze,
dokazivanjem nekim pokorama
ili svetom poniznošću.
Danas svi su sveti
i divimo se ovoj radosnoj vijesti
koja nam odnekud dolazi.
Danas Božji pogled mijenja naš pogled.
Samo je jedan Svet, trostruko svet.

Svet je samo Bog.
Ali i mi, svaki čovjek i svi ljudi,
svi su sveti.
Svi sveti Božjom svetošću,
Bog ih svojim pogledom uzdiže i okružuje.
Bog s ljubavlju gleda
ovu običnu ženu na osamsatnom poslu,

bolesnu djecu, kućanicu
koja spaja kraj s krajem.
Ona bez sumnje nema vremena misliti
postoji li još Bog.
Ali Bog je s ljubavlja gleda,
i njegova je svetost izvlači iz anonimnosti

da bude poštovana.
Svi su oni sveti.
To je Božje poštivanje
prema čovječnosti čovječanstva:
prema ljudima naguranima u metrou.
Svjetiljka uz bolesničku postelju,
smijeh djeteta…
oni su sveti.
Svaki je čovjek posvećem.
O Bože,
probudi! Probudi naše oči!
da na svakom licu prepoznamo
svjetlo tvoje svetosti
koje ih čini svetima.
Danas su Svi Sveti.
Prier, 36,1981 Svi Sveti