Events Calendar

Preobraženje

Matej 17, 1-9

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«

Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«

Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

MARKO  9, 2-13

Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma — nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako ubijeliti. I ukazaše im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista, nije znao što da kaže, jer bijahu prestrašeni.

I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« I od­jednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

"Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pri­povijedaju što su vidjeli dok Sin čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«, pa ga upitaju: »Zašto pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija? A on im reče: »Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? Ali, velim vam: Ilija je već došao, i oni učiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu.«

LUKA 9, 28-36


Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazaše se u slavi i razgovarahu s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispu­niti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijašesvladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu sla­vu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« !I upravo kad se. začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikome onih dana nisu kazivali što su vid­jeli.

.

ilija

Preobraženje

2. korizmena nedjelja

„Dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ćemo ovdje tri sjenice...“, usklikne Petar.

Kad ne bismo poznavali evanđelja po Marku i po Luki i njihov izvještaj o preobraženju, možda bismo se manje žurili oprostiti Petru ove riječi koje izgledaju,
ako ne smiješne, ono bar malo neuzgodne! Matej ne „ispričava“ Petra jer, po njemu, nema što ispričavati. Nemojmo misliti da Petar,
nakon događaja,
nije stvarno znao što je rekao. Naprotiv! Petar je znao. Događaj ga je zahvatio – i on je shvatio nešto od događaja.

Nije to prvi put što Petar tako reagira, otkriva „novim očima“ ovog Učitelja kojega slijedi na palestinskim putovima. Hoćemo li smatrati smiješnim i nezgodnim
i one riječi kojima  u Cezareji Filipovoj proglašava Isusa: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“? Možda nema uvijek riječi kojima bi izrazio svoje
duboke osjećaje,
ili upotrebljava izraze koji ne odgovaraju „enormnosti“; ali znade, počinje znati...

Već duže vremena Petar sluša i promatra Isusa koji govori mnoštvu, ozdravlja bolesne, prima prezrene i nesretne. Javno i privatno, ispituje Isusov pogled
i njegove reakcije. U sinagogi i samoga u gori, kad ga vidi u molitvi. Otkuda dolazi takva nježnost njegove dobrote i usrdnost pobožnosti? Tko je taj čovjek?

„Moj Sin, Ljubljeni... Slušajte ga!“

Svi komadi – ili skoro svi. pucli na kraju dolaze na pravo mjesto! Ovdje napokon, na gori, Petar jasno vidi ono što je znao nerazgovjetno:
osoba i služba Isusa označene su i okružene uzvišenošću – ne! nego slavom – koja može pripadati samo Bogu! Njegova ispovijest vjere u Cezareji
bila je dakle ispravna. Isus je „Onaj koji treba doći“, „toliko očekivani Gospodin“, „Utjeha svih naroda“...

Dobro je ovdje biti? O da  mi je tisuću puta jača riječ, jer me ljepota trenutka obuzima, ali i svijest o vlastitoj neznatnosti.
O kad bi ovaj trenutak sreće trajao bez kraja!
Kušaj dobro, Petre, čuvaj to ljubomorno u tajnosti, u „sjenici svoga srca“. 
Moramo napustiti goru, sići u ravnicu i nastaviti put prema Jeruzalemu. Ondje je Getsemani i Golgota, i ... može se jednog dana ipak dogoditi
da rekneš: „Isusa? Ne znam što govoriš“!

Terence Sutcliffe, Amos, br. 28/1984.

Božja „slava“.

Najstariji svjedoci Božjega naroda u Bibliji govorahu da čovjek ne može vidjeti Božje lice i ostati u životu! Recimo radije, vidjevši ili promotrivši
ljepotu
Boga (na „čovjekovu licu Boga“, Isusa), nismo više kao prije takvog susreta. Iskustvo onih koji su se družili s Bogom  rezimira se tako:
odsada nijedna druga slava nije takva, ne može zadovoljiti kao ova, nijedna druga ljepota nije poželjna. 

 

 

 

Prijajva