Events Calendar

Slijepac od rođenja

Četvrta korizmena nedjelja A

Evo evanđeoska zgoda o oslobođenju slijepca od rođenja događa se uz skepticizam susjeda, bojažljivost roditelja i protivljenje farizeja. Dakako, njegova bolest nije kazna za njegov grijeh niti za grijehe njegovih roditelja. Ivan piše povijest oslobođenja od fatalizma u više etapa.

Ali jesmo li spremni prihvatiti da je ovaj slijep zato da se očituju djela Božja? Da ovo zlo možemo pribrojiti djelima Božjim? Tako bi se Bog koristio zlom, nepravdom? Ima toga zbog čega se smijemo buniti. Svako opravdanje zla ili nesreće jest nepravedno.

Ipak je slijepac od rođenja zadobio vid. Ali je zadobio i da ga farizeji odbace, možda razljute susjedi, roditelji. Slijepac plaća za oslobođenje koje nije evidentno.

Svi mi imamo svoje rane, neke tako intimne da ne možemo o njima govoriti. Baveći se njima ili našom sljepoćom, brinemo se za djela Božja u nama, koje će se očitovati usred bijeloga dana ili u tajnosti srca , nije važno. Ova se bitka na dobiva odjednom. Doista, ne ozdravljamo odjednom: Bog čini svoje djelo oslobođenja u polumraku naših života.

                                                  *****

   „Bog ne gleda  kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči,
a Gospodin gleda što je u srcu.“


„Srce“ stoji „za ono što je nedostupno, neistraživo, za ono temeljno skriveno“ (H. W. Wolff). To je mjesto u čovjeku, gdje se donose životne odluke. Nijedan čovjek ne može vidjeti što je u srcu drugoga. To može samo Bog. Što se u čovjekovu „srcu“, u njegovoj najintimnijoj osobnoj jezgri događa, to je pred njim otvoreno, i to je odlučujuće u njegovim očima.
Zgoda Davidova pomazanja za kralja primjer je „duhovne povijesti“ (G. von Rad). Bog izabire. Njegova je inicijativa. Izabrao je Davida između drugih. Gledao je u Davidovo srce i prepoznao ga kao čovjeka po svojemu srcu. Kasnija grešna Davidova povijest nije poništila Božje izabranje. Bog nije gledao samo u srce, on je ovo srce i milosrdno pogledao i Davidu pružio novu šansu.

David je donio novu nadu u Izraelovoj povijesti. Nositelji nade potrebni su u svako doba, osobito u prolaznim vremenima, kako u Crkvi tako i u državi. Davidov slučaj nam govori kako nije važan vanjski izgled. I „maleni ljudi na mnogim malenim mjestima, koji čine mnoge male korake, mogu promijeniti lice zemlje“. Filozof Gabriel Narcel reče: „Ja se nadam u tebe za nas“.

O Bože, tebi se klanjam:
ti si mudrost koja me zamislila,
ti si volja koja me htjela,
ti si snaga koja me stvorila,
ti si milost koja me uzdigla,
ti si glas koji me zove,
ti si riječ koja mi govori,
ti si dobrota koja me dariva,
ti si providnost koja me vodi,
ti si milosrđe koje mi oprašta,
ti si ljubav koja me obavija,
ti si duh koji me oživljava,
ti si mir koji me ispunja,
ti si svetost koja me mijenja,
da ne mirujem nikada
dok te gledam:
O Bože, tebi se klanjam.

 

 

Prijajva