Pepelnica - Čista srijeda - post i nemrs

Anonimni kršćani

Spomen svetih
Sv. Margareta Kortonska
Sv. Maksim
Sv. Izabela

22. veljače 1980. u Villeneuveu umro austrijski slikar Oskar Kokoschka
Rođen George Washington (1732.-1799.) godine 1789. postao prvi predsjednik Sjedinjenih američkih država (USA)
1288- Girolamo Masci – prvi franjevac koji je postao papa Nikola IV.
1300. – papa Bonifacije VIII. proglasio Svetu godinu koja je započela na Božić
1901. ruski pisac Lav N. Tolstoj zbog „blasfemičnih izjava" u romanu „Uskrsnuće" isključen iz Ruske Pravoslavne Crkve. U Moskvi i Petrogradu mnoštvo je demonstriralo za Tolstoja.
1940. Tendzin Gyatsho u dobi od 4 i po godine okrunjen kao XIV. Dalai Lama.)

Preporođenje iz pepela

Korizma počinje Čistom srijedom, Pepelnicom, i obredom pepeljenja.

Pepeljenje je počelo u X. stoljeću. Ali već u V. stoljeću kršćani koji su činili pokoru stavljali su pepeo na glavu kao znak poniznosti. To je bio vrlo stari obred, često spominjan u Starom zavjetu. Čovjek koji se osjećao grješnikom i tražio oproštenje ležao je na pepelu ili bi pokrio glavu pepelom, da izrari svoju ništetnost..., ali i svoju želju za životom. Jer je Bog stvorio Adama iz praha zemaljskog (Post 2,79, bilo je potrebno stvoriti novoga čovjeka koji se dragovoljno pokrio prahom ili pepelom nadajući se novom Božjem stvoriteljskom zahvatu.

Od X. stoljeća praksa pepeljenja proširila se na čitavom Zapadu, u čemu su mnogi gledali samo znak pokore, samo su upućeniji u tome vidjeli navještaj vazmenog uskrsnuća.

Dvije su formule kod pepeljenja: „Spomeni se, čovječe, da si prah i da se u prah vraćaš" (Post 3,19) ili „Obratite se i vjerujte evanđelju" (Mk 1,15). Prva ne otvara obećavajuću budućnost, i druga, koja se više puta čuje za vrijeme korizme, nije povezana s činom koji se obavlja. Mogla bi se predložiti: „Spomeni se da si prah, ali iz kojega Bog može podignuti novog čovjeka". Nije li sav smisao korizme navještaj prijelaza iz smrti u život?

Korizmena povelja

Kršćani koji ne mogu doći u crkvu na Čistu srijedu lišavaju se jednog čina – recimo sakramentala – bogatog značenjem i djelotvornošću, ali gube i evanđelje (Mt 6,1-18), koji se s pravom može nazvati korizmenom poveljom: post. molitva i milostinja , što treba vršiti bez isticanja, s pogledom na tvoga Oca „koji vidi što radiš u tajnosti".

Crkva je ukinula strogi post za vrijeme korizme, ali ga nije sasvim ukinula. Svi oni koji ga ozbiljno prakticiraju – i oni koji se iz raznih motiva uzdržavaju od hrane – znaju da čovjek koji ne jede dovodi svoj život u opasnost; u stanju je uništenja, ali i raspoloživosti, koju već simbolizira pepeljenje. Ako je strogi post za većinu nemoguć, ima drugih načina posta. Post od gledanja (televizija, časopisi, šoping), post od slušanja (koji omogućuje šutnju), post od jezika (brbljanja i lakih razgovora i kritika, da ne rečemo ogovaranja), tjelesni post (na mnogo načina).

Post, koji se doživljava kao oslobođenje i pročišćavanje želja i nagonskih pobuda, čini nas raspoloživima za Božju nazočnost, za razmatranje i molitvu. Današnje evanđelje strogo naglašava intimnost ove molitve: „Ti pak kada moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svome Ocu koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti." Bez sumnje potrebno je sudjelovati u zajednicama i zajedničkim molitvama, ali ništa nas ne smije osloboditi ove intimne molitve za koju nam Isus tvrdi da je susret s Ocem.

Treći dio korizmene povelje: milostinja. Riječ „limozina/lemozina" dolazi od grčkog eleemosyna, što znači „samilost/milosrđe" i koju čujemo u Kyrie eleison. Limozina se dakle rađa iz samilosti. Crkveni oci tumače da post omogućava milostinju i skoro nužno proizlazi iz posta, jer kršćani daju za milostinju što prištede posteći: jedući manje ili manje dobro. Recimo, drugim riječima, da posteći postaje slobodniji, pozorniji i raspoloživiji za druge, davanje (darivanje) drugima onoga što nam nije potrebno ili čak neophodno. Svatko će pronaći načina kako u današnje vrijeme odgovoriti evanđeoskom pozivu.