Events Calendar

Živo zajedništvo

 

Nakon Bogojavljenja - 9. siječnja 2016. Mk 6, 45-52

Vidješe ga kako hodi po moru.

Pošto Isus nahrani pet tisuća ljudi, odmah prisili svoje učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.

Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.

Apostoli plove preko jezera. Isus je sam na kraju, dok se oni umaraju veslajući, jer je bio protivan vjetar. Isus moli i dok moli vidi ih kako se muče da bi išli naprijed. Ide im onda u susret. Jasno je da ovaj tekst ima eklezioloških simbola: apostoli na moru i protivan je vjetar, i Gospodin kod Oca. Ali odlučujuće je da u svojoj molitvi, dok je "kod Oca", nije otsutan; naprotiv, moleći on ih vidi. Kad je Isus kod Oca, prisutan je u Crkvi. (…) Upravo ovaj razgovor s Ocem, dok je "na gori", čini ga prisutnim, i obratno. Crkva je tako reći objekt razgovora između Oca i Sina, dakle usidrena u trinitarnom životu.

Joseph Ratzinger (Papa Benedikt XVI.)

Kad Gospodin naređuje svojim učenicima da uđu u lađu i preplove more, dok će on sam otpustiti mnoštvo i, kad ovo bude jednom otpušteno, on će uzaći na goru. Time im naređuje da budu u Crkvi i plove morem, to jest ovim svijetom, dok će on, vrativši se u slavi, dati spasenje svem narodu što će biti ostatak Izraelov (usp. Rim 11,5), i da ovaj narod zahvaljuje Bogu svome Ocu i nastani se u njegovoj slavi i njegovu veličanstvu. "Dođe k njima pri raju noći oko četvrte noćne straže." Izrazu "četvrta noćna straža" odgovaraju brojna mjesta gdje se govori o njegovoj samoći. U stvari, u povijesti su se redala bdjenja: prvo je bilo u Zakonu, drugo u proročkom očekivanju, treće njegov dolazak u tijelu, četvrto mjesto njegova slavnog povratka. Ali naći će Crkvu u opadanju i opkoljenu antikristom i svim navalama ovoga svijeta; on će doći za najjače tjeskobe i muke. Učenici će biti u strahu i trepetu čak i na dolazak Gospodina, bojeći se, na sam pogled,  stvarnosti iskvarene antikristom i njegovih prijevara. Ali Gospodin, koji je dobar, odmah će im govoriti, raspršit će njihov strah i reći im: "Ja sam!", i vjera u njegov dolazak otjerat će strah od prijetećeg brodoloma.
Sv. Hilarije (oko 315.-367.), biskup Poitiers i crkveni naučitelj

 

Krštenje

U Bogu je ostvareno ono čemu se nadam.
Tu su Otac, Sin i Duh,
nijedan ne vlada nad drugim,
nijedan nije drugome podložan.
Svaki je u sebi samostalan i slobodan.
I istodobno Otac, Sin i Duh tvore
tako usko zajedništvo
da govorimo o jednome Bogu.
Jedan Bog u sebi krije živo zajedništvo.
On nije osamljenik koji stoluje nad svime.
Stoga može i nas
uključiti u svoje zajedništvo.
Ja sam kršten.
Drugi su me uvrstili

Drugi su me uvrstili
prema dobi i spolu,
veličini, težini i boji kose.
prema stanovanju i vjeri,
podrijetlu, naobrazbi i zvanju,
poreznoj kartici 
i  prethodnom kažnjavanju,
izgledu i imanju i hobiju,
kako oni to nazivaju.
Ja sam registriran,
u kompjutoru, 
u kartoteci,
uključena moja primanja,
sve pohranjeno,
moje opredjeljenje.
Klasificiran,
živim u ladicama.
Ti, Gospodine, znaš tko sam.
Tiho me zoveš po imenu.
Lothar Zenetti

Bog se obraća pojedincu

Bog se obraća pojedincu.
Ne pokreće mase, nego cilja na srce u masi.
Tvoje je ime na njegovim usnama.
Osjećaš li to u svojemu srcu?
Kad se obrati k tebi, otvaraju se putovi.
Ali njima moraš hodati ti.
On ne ide njima umjesto tebe.
Stoga te je obdario voljom.
Ali jedino ako je upotrijebiš, moći ćeš dalje.
Volja je u tvojoj želji za životom.
Sam on je život.
Ako želiš stvaran život,
onda time želiš Boga.
Ulrich Schaffer

 Vrijeme

Kršćanstvo je trostruko okarakteriziralo fenomen „vremena“: Od dredišta, Krista, postavilo je vremensku liniju. Time su međusobno povezane prošlost, sadašnjost i budućnost. Iz jedne linije koja je kao u ništa tekla, prolazila,  vrijeme postaje linija prije i poslije Krista.
Drugo, za kršćane vrijeme je prolazan, jednokratan rok bez povratka i ponavljanja. Pojedinac snosi za sve dio odgovornosti za vrijeme svoga života.
Treće, u vjeri uvijek drži budnim sjećanje na „vječni blagdan“. Ovaj je blagdan cilj svega vremena i obuhvaća naše vrijeme.
Novom godinom nastupilo je novo vremensko razdobljene u kojemu treba da opstanemo, da ga prosuđujemo promatrajući znakove vremena, da ne zaboravimo na značajne točke u godini, da kao kršćani slavimo vjerske spomene i od njih živimo, te naš život postane zahvalno slavlje. Neka Krist bude srce toga vremena, kojemu je on smisao i cilj. Neka ova godina bude „godina spasa“.

   
 
Spomen svetih 9. I.
Sv. Adrijan, opat
Sv. Marija Terezija
Sv. Honorat, Časlav
Sv. Eberhard
 
8. siječnja 1589. u Dubrovniku rođen hrvatski pjesnik i dramatik Ivan Gundulić. Umro je u 49. godini života.
9. siječnja 1919. Međimurje vraćeno Hrvatskoj. Vođa pokreta za priključenje bio je dr. Ivan Novak, narodni preporoditelj i pjesnik..
 

Nakon krštenja mlađega brata, Marko ulazi u auto s roditeljima i vraćaju se kući. Majka, vidjevši da se Marko srdi, upita:
"Što ti je, zlato?"
"Hm, svećenik je rekao da moramo živjeti u dobroj kršćanskoj obitelji, ali ja neću. Ja ću ostati s vama".

Prijajva