30. siječnja

Imendan: Martina, Hijacinta, Teofil, Bogoljub, Alda, Serena, Vedrana, Aleksandar, Branko

Sveta Martina, mučenica
Prva tri stoljeća crkvene povijesti obiluju muževima i ženama koji su svoju vjeru zasvjedočili i krvlju. Mučeničke likove kasnije su iskitili raznim legendama koje ne izriču povijesne događaje, ali ono što je u njima bitno jest povijesno te ima najveću vrijednost. To je život položen za vjeru. To vrijedi i za rimsku mučenicu iz III. stoljeća svetu Martinu.
Bila je kćerka uglednog Rimljanina koji je triput obavljao službu gradskog prefekta. U nježnoj dobi izgubila je i majku i oca, Svoju je baštinu podijelila siromasima i pošla u đakonise, djevojke koje su se u staroj Crkvi posvećivale dvorbi bolesnika i pomaganja siromaha.
Martinu je za ženu htio uzeti sam car Aleksandar Sever, ali je odbila njegovu ruku. Kad je car saznao da je Martina kršćanka , upao je u srdžbu, dao ju je zatvoriti te izvesti pred sud. Car je htio da se odrekne svoje vjere. Ali ona je molila za izdržljivost u vjeri i podnijela je sve muke. Napokon su joj odrubili glavu.
Nad grobom podignuta je krasna bazilika. Papa Urban VIII. ispjevao je njoj u čast dva himna.
Martina – posvećena bogu rata Marsu

El Greco, Majka Božja s Djetetom, te sv. Martina i sv. Agneza

Sveta Hijacinta Marescotti, djevica
Otac joj je bio grof. Htio je da bude franjevka. Ona je to odbijala. Onda je teško je oboljela, te je poslije prihvatila redovnički život. Brinula se za bolesnike i siromahe. Osnovala je dvije družbe „Marijinih oblata".
Umrla je godine 1640, a spomen joj je 30. siječnja. Narodnim je imenom možemo nazvati Zumbulka.

Sveti Teofil Mlađi
* u Carigradu - + 785.. Cipar
Teofil je bio rimski general za vrijeme bizantinskog cara Konstantina VI., sina Irene. Poslan je u rat sa Saracenima. S njime su išla još dva generala koja mu nisu bili skloni. Pobijedio je Saracene, ali oni su ga ostavili i odjedrili.Tako je pao u ruke Saracena. Držali su ga zatvorena četiri godine i htjeli ga odvratiti od vjere, ali on je bio čvrst. Onda su mu odrubili glavu.
Teofil – Bogoljub

Sveta Alda (Aldegunda)
* oko 624./639. u Francuskoj - + 30. I. 682./712.
Kćerka Valdeberta I, regenta kralja Klotara II., i njegove žene Bertile. Pod utjecajem svoje sestre Valtrude pobjegla je u samostan Hautmont. Godine 661. osnovala je dvostruki samostan Malbodium – danas Maubege , gdje je bila opatica. Legenda kaže da joj kod zavjeta golub donio veo na glavu. Kad je molila sa svojom sestrom, pala joj je svijeća i ugasila se. Kad ju je opet uzela, sama se upalila. Imala je viđenja. Njezina nećakinja Adeltrudis postala je njezina nasljednica kao opatica.
Njezino se štovanje proširilo na sjeveru Francuske, u Belgiji, u krajevima oko Rajne, sve do Bavarske.
Ime: plemenit u boju

Sveta Serena iz Spoleta
Nakon smrti muža posvetila se molitvi i brizi za siromahe, bolesne i zatvorene kršćane. Pokapala je mučenike. Sudac Lucije dao ju je stoga uhititi i mučiti (oko 291.g.).
Relikvije 970. iz Spoleta biskup Teodorik I. donio je u Metz.
Serena – Vedrana

Sveti Aleksandar
Mučen u trećem stoljeću za vrijeme cara Decija u visokoj starosti.
Aleksandar – Branko