9. lipnja

Imendan: Efrem, Prvoslav, Srećko, Rikard, Liborije, Vincenc

	Sveti Efrem Sveti Efrem je živio u IV. stoljeću, u doba veoma oštrih vjerskih sukoba unutar Crkve, neprestanih borba protiv raznih krivovjerja, gotovo neprekidnog ratnog stanja između Rimskog i Perzijskog carstva, kad je njegov rodni grad Nisibis u Mezopotamiji često bio poprištem ratnih operacija. Efremovi su roditelji bili kršćani, tako su odgojili i sina. Uskoro je postao učiteljem na teološkoj školi u Nisibisu. Efrem je bio izdržljiv pa je ustrajao u svom učiteljskom i spisateljskom poslu. U tim prilikama nastali su njegovi poznati Govori o vjeri. Prije pada Nisibisa pod Perziju Efrem se povukao u Edesu. Tu je nastala bogata kršćanska sirijska literatura, pisana u aramejskom dijalektu. Efrem je napisao brojna asketska djela. Bio je nadaren pjesnik i duhovni pisac. Ispjevao je više himana, osobito Majci Božjoj. Bio je đakon, ali je ipak imao velik utjecaj. Zimi 372./73. zavladala je velika glad. Efrem se dao na skupljanje hrane za izgladnjele i siromahe. To ga je tako iscrplo da je mjesec dana nakon povratka u pustinjačku spilju umro 9. lipnja 373. Efrem je najveći sirski pisac. Najviše se bavio proučavanjem Svetog pisma. Napisao je harmoniju četiriju evanđelja. Pjesmama je pobijao gnostičke zablude. Tako je postao veliki učitelj, prosvjetitelj i branitelj vjere. Jednako se borio i protiv astrologije, praznovjerja, što je tada bilo rašireno. Mnogi su vjerovali da im zvijezde mogu čitati budućnost. Pisao je i protiv manihejskih zabluda. Živjeti prema evanđelju najbolji je lijek protiv svih zabluda. Brojne njegove pjesme ušle su i u liturgiju. Nazvan je "Harfa Duha Svetoga". On je i jedini svetac sirskoga jezika proglašen naučiteljem Crkve.
	Sveti Kolumban Rođen u Irskoj, bio je kraljevskog roda, osnovao je mnogo samostana. Bio je umjetnik, pjesnik, putujući pjevač. Na otoku Jona 563. s dvanaest sudrugova osnovao središte za učene studije. Dovršio je kristijanizaciju Britanije. Bio je kaligraf i iluminator. Sačuvana su njegova djela. Bio je povezan s prirodom, zato je svoje rukopise ukrasio biljnim i životinjskim svijetom. Prema keltskoj legendi brinuo se za bolesnog ždrala, jer ga vjera obvezuje da se brine za slabijega. Umro je u svojoj crkvi malo prije početka mise godine 597. Patron; irskih pjesnika; protiv požara, munja, štakora i miševa. Ime znači golub.
Sveti Primo i Felicijan, mučenici Umrli su 9. VI. i pokopani na Nomentanskoj cesti. Kasnije su bili preneseni u crkvu Sv. Stjepana na Monte Celio (Santo Stefano Rotondo). Ispovjedivši vjeru u jednoga pravoga Boga, sveti su mučenici bili predani na bičevanje. Dali su svoje živote za vjeru za Dioklecijanova progona.   Naše narodno ime za Prima je Prvoslav, a za Felicijana Srećko.	Sveti Liborije Godine 348. postao je biskup u Le Mansu, gdje je biskupovao 49 godina. Uspješno je vodio dušobrižništvo. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Kod njegove smrti bio je nazočan sveti Martin.   Neke su relikvije kasnije dospjele u Paderborn. Liborije: Bogu žrtvovan, ili svečani govornik

 Sveti Vincenc (Vinko)
Smetao je poganskom kultu Sunca. Usred bogoslužja napravio je znak križa i ugasio se oganj na žrtveniku. Protivnici su ga uhvatili, mučili i ubili.
Relikvije se nalaze u crkvi Sainte-Foy u Agenu. Dio relikvija se nalazi u Marienkirche u Berlin-Spandau.

Sveti Rikard
Bio je engleskog podrijetla, biskup u Andriji.blizu Barija, za vrijeme normanske vladavine. Godine 1179. sudjelovao je III. lateranskom saboru,