^{Lk 10, 1-9}

^{Žetva je velika, ali radnika malo.}

^{U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: » Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.«}

^{»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje.'«}

Poruku radosti širit će ljudi 
oslobođeni svojih starih navezanosti

Kako bismo voljeli naći sredstva da se Evanđelje širi s uspjehom do kojega nam je stalo! Ali ta želja u stvari samo izražava naše nerazumijevanje Radosne vijesti od koje bismo htjeli napraviti jedan siguran sustav, i naš nedostatak vjere u snagu riječi pozivajući se na čovjekovu slobodu.
Prava Božja slava nije u tome da se širi bilo kakvom reklamom, niti ikakvim sustavom sigurnosti i prilagodbe.
Ona ide kroz Kristov križ; obnovom učenika lišenih svake brige za uspjehom; trebaju naprotiv ižarivati sam Božji život.
Postanemo li svjedoci koje Isus očekuje, pouzdajmo se: svjetlost Uskrsloga svijetlit će nad svijetom.

^{Isus je bio pun žara u izvršenju svojega djela i spremao se poslati radnike. Poslat će dakle žeteoce. „Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje'. Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u njihov trud“ (Iv 4,37-38). Kako? Je li poslao žeteoce a da nije poslao sijače? Kamo je poslao žeteoce? Onamo gdje su drugi već radili…, onamo gdje su proroci već propovijedali, jer oni su bili sijači. Čitajte opise njihova rada: u svima se nalazi proroštvo o Kristu. U Judeji je dakle žetva već bila spremna. I tako se razumije da je žetva već bila zrela u času gdje su tisuće ljudi doprinijeli cijenu svojih dobara, polagali su ih pred noge apostola (Dj 4,35), stali su slijedili Krista Gospodina. Žetva je zaista dospjela do svoje zrelosti. Što je iz toga rezultiralo? Nešto je zrnja uzeto od ove žetve, i posijali su ga u svemiru, i gle! Ustaje jedna druga žetva određena da se sabere na kraju svijeta… Ne će biti poslani apostoli da saberu ovu žetvu nego anđeli.}

 ^{Sv. Augustin (354.-430.), biskup i crkveni naučitelj}