Vladati u Crkvi znači služiti

Papa voditeljima vjerničkih društava, crkvenih pokreta i novih zajednica

„Vladati u Crkvi znači služiti, u protivnom se lako upadne u zloupotrebu moći“. Oni koji imaju zadaće upravljanja u udrugama pozvani su služiti, a da pritom ne podlegnu želji za moći i nelojalnosti, te upozorio na rizik života u „paralelnom svijetu“, daleko od onih izazova osoba koje „čekaju vaše kršćansko svjedočanstvo“.

U Crkvi „vladati znači služiti“, ponovio je Papa, koji je pritom podsjetio kako je Crkva, kad se to načelo zaboravljalo, doživljavala mračne trenutke.

Zadaće vođenja koje su vam povjerene u laičkim društvima kojima pripadate nisu ništa drugo do li poziv na služenje.

Nelojalnost se, nadalje, očituje igranjem „dvostruke igre“ s Bogom, izjavljujući riječima da mu želimo služiti, „ali zapravo djelima služimo svom egu i priklanjamo se svojoj želji za pojavljivanjem, da dobijemo priznanje, da nas se cijeni i uvažava“. Primjeri nelojalnosti su rukovodeći položaji „koji postaju vječni“, vođe koji traže glasove u zamjenu za obećanja, ili pak oni koji misle da drže istinu o karizmi utemeljitelja. Sve su to zastranjenja, rekao je Papa, koja zorno pokazuju kako je „blagotvorno i potrebno osigurati rotaciju na vodećim položajima i reprezentativnost svih članova na vašim izborima“.

Nema boljih ili manje dobrih udruga, savršenih ili nesavršenih: sve crkvene stvarnosti pozvane su na obraćenje. Istinsko služenje besplatno je i bezuvjetno, ne poznaje kalkulacije ni svojatanje prava, te stoga Papa potiče da se službu upravljanja vrši učeći govoriti kako smo „beskorisni sluge“, jer je ispravan stav za djelovanje u Crkvi stav poniznoga služenja.

Pripadnost udruzi, pokretu ili zajednici, osobito ako se referiraju na neku karizmu, ne bi nas smjela zatvoriti u „metalnu bačvu“, učiniti da se osjećamo sigurnima, kao da nema potrebe za ikojim odgovorom na izazove i promjene. Ono što je važnost jest biti „uvijek u pokretu“ i „uvijek razborit“, izbjegavajući smatrati se „novošću“ u Crkvi „jer i novost brzo ostari“.

Evanđeoski put nije turistički izlet. To je izazov: svaki korak je izazov i svaki korak je Božji poziv, svaki korak je – kako kažemo u našoj zemlji – „hod po žeravici“. Ići uvijek naprijed. Uvijek smo na putu, uvijek u obraćenju, uvijek u razlučivanju kako bismo vršili Božju volju, rekao je Papa.

Nelojalnost se, nadalje, očituje igranjem „dvostruke igre“ s Bogom, izjavljujući riječima da mu želimo služiti, „ali zapravo djelima služimo svom egu i priklanjamo se svojoj želji za pojavljivanjem, da dobijemo priznanje, da nas se cijeni i uvažava“. Primjeri nelojalnosti su rukovodeći položaji „koji postaju vječni“, vođe koji traže glasove u zamjenu za obećanja, ili pak oni koji misle da drže istinu o karizmi utemeljitelja. Sve su to zastranjenja, rekao je Papa, koja zorno pokazuju kako je „blagotvorno i potrebno osigurati rotaciju na vodećim položajima i reprezentativnost svih članova na vašim izborima“.

Ono što je važnost jest biti „uvijek u pokretu“ i „uvijek razborit“, izbjegavajući smatrati se „novošću“ u Crkvi „jer i novost brzo ostari“.

Evanđeoski put nije turistički izlet. To je izazov: svaki korak je izazov i svaki korak je Božji poziv, svaki korak je – kako kažemo u našoj zemlji – „hod po žeravici“. Ići uvijek naprijed. Uvijek smo na putu, uvijek u obraćenju, uvijek u razlučivanju kako bismo vršili Božju volju.
VATIKAN 16.9.2021. Iz: IKA-e