Ferije

Ujutro U jutro ovoga dana koji se rađa, kada se sve budi i proteže, pred beskrajnom ljepotom ovoga kraja suncem obasjana, moja se molitva uzdiže kao hvala. I u ljetno popodne, kada vrućina zaustavi ljude i životinje, u hladu borova na morskoj obali moja molitva ušuti. Potom, kada dođe večer, nakon radnoga dana ili blagotvornog odmora, s poznatim licima u srcu, moja je molitva zahvaljivanje. xxx
Gospodin, Bože naš, bdij nad onima koji su na putu: da bez smetnji stignu na cilj svojega putovanja. Da ove ferije za sve nas budu  vrijeme opuštanja, mira, odmora. Budi nam na putu pratilac i vođa. Daj nam lijepo vrijeme i sunce koji obnavljaju naše snage i daju nam radost života. Daj da u dobrom raspoloženju  okupimo svoju obitelj i družimo se sa prijateljima. Daj da s  onima koje susretnemo budemo prijazni i uslužni, da se međusobno obavijestimo o onome što je nužno i korisno,  i tako steknemo nove znance i prijatelje te u solidarnosti zajedno izgrađujemo  veliku ljudsku obitelj bez granica i razlika na dobro sviju. Tako ćemo se okrijepljeni i obogaćeni vratiti u svoju svakidašnjicu.  Zahvalimo Bogu za dobra koja smo primili i mogli drugima udijeliti.
Sjaji u našim srcima Gospodine, vječni Bože, svjetlo bez početka i kraja, stvoritelju svega stvorenja, izvore milosrđa, oceanu dobrote, neistraživi bezdan ljubavi prema ljudima, obasjaj nas svjetlošću svojega lica. Sjaji u našim srcima, sunce pravde, i napni nam duše svojoj radošću. Nauči nas razmatrati bez prestanka, da se nadahnemo tvojim zapovijedima i uvijek svjedočimo za tebe, Učitelju naš i naš Dobročinitelju. Pomozi nam da činimo što je tebi drago da  uza sve naše slabosti bude proslavljeno tvoje ime, Oče, Sine i Duše sveti.    Sv. Bazilije Cezarejski (329.-379.)

Badnjak

Badnjak

Sama ova riječ znači nekoliko stvari:

*  panj, drvo što se uoči Božića, uz poseban obred unosi u kuću i naloži

*   kolač što se peče za Badnji dan

*  Badnji dan, Badnja večer (blagdan, svetkovina).

Latinskim jezikom naši su latinisti badnjak obično određivali ovako: truncus qui comburi solet in nocte nativitatis Christi; riječ badnjak dolazi u hrvat­skim rječnicima od 17. stoljeća. Badnjak bi obično bila sirova cerova glavnja, što bi uoči Božića gorila na ognju.

Badnjak kao Badnji dan, tumači se kako je u svezi s glagolom bdjeti jer se tada bdije, bdi; to je inače 24. dan mjeseca prosinca, to jest:

* latinski - dies ante festum Christi natale, ili čak i nativitatis Christi pervigilium

*  njemački - der Christabend, Heiliger Abend. Korijen riječi badnjak:

Većina slavenskih etimologa zastupa mišljenje da je u osnovi riječi badnjak glagol bdjeti, kojega je korijen očuvan u svim slavenskim i baltičkim jezicima:

*  indoeuropski - *budh-

*  staroslavenski – b'd-

* litavski - buditi

*  starohrvatski - badar (budan, živahan)   *hrvatski bädriti - vigilare (bdjeti, Istra)
*litavski - budrus (bodar)

* hrvatski - bodar prema ruskome bodryj (vedar, snažan, čio).

S time se, naravno, veže i Badnji dan ili večer, kao kalk od riječi vigiliae  (francuski veille de Noel - dan ili veče uoči Božića) samo se po sebi razurnie kako je i panj badnjak istoga korijena.

Badnjak (kao svetkovina) u europskim jezicima

ruski - sočel'nik, kanun Roždestva, Svjatvečer' engleski - Christmas Eve

njemački - Heiliger Abend, Weihnachtsabend, Christabend

            francuski - veille de Noël

talijanski - vigilia di Natale

španjolski - Nochebuena, noche de Navidad

latinski - vigilia Nativitatis Domini.

Badnjak kao panj na europskim jezicima

ruski - badnjak

engleski - yule log

                       njemački – Weihnachtsklotz, Julklotz

 francuski - buche de Noel

talijanski - ceppo di Natale

 španjolski - nochebueno

latinski - truncus Vigiliae Nativitatis Domini.

Hrvatski i slavenski čin paljenja badnjaka svakako je preostatak iz pretkršćanskoga, poganskoga doba. Posrijedi je zapravo paljenje novog, mladog ognja. To je svakako u svezi s obredima oko zimskoga suncostaja (ili solsticija), osobito u sjevernijim dijelovima Europe: kad se slavi ponovni produžetak dana i povratak Sunca. Dapače, čak su i drevni Angli slavili Badnje veče kao Majku Noć, dok je samo obredno bdjenje bilo povezano s kultom plodnosti. Tako se i sam badnjakov panj ponegdje palio po dvanaest dana (do Sveta tri kralja). A u nekim se europskim zemljama komadići badnjaka držali sve do idućega Badnjaka i njima bi se pripaljivao novi badnjak, što je moglo biti povezano s kultom održavanja vječne vatre ognjišta i krugom od­laska i dolaska Sunca. U nekim dijelovima Francuske vjerovalo se da sačuvani komadić badnjaka štiti od požara i groma, ali i osigurava obilnu žetvu i daje zdrav podmladak stoci. U svakom slučaju, posrijedi je ne samo blagdan, svetkovina, nego i povijesno-uljudbena poveznica između drevnih predaja i novih naraštaja...
Iz: Ladan, Život riječi, str. 678-679 (nedostaje poneki znak na starim i stranim riječima)

Adventski vijenac

Adventski vijenac

Božično drvce, bor, se proširilo po svim krajevimu Europe, i nikome ne pada na pamet da ga isključi iz crkve, jer dolazi iz Njemačke. Još jedan drugi običaj dolazi sa sjevernih strana, i to iz protes¬tantske sredine: adventski vijenac.

Započelo je to pred više od 150 godi¬na. Evangelički teolog Johann  Heinrich Wichern kao pripravu na Božić priredio je tjedna razmišljanja i za svaki tjedan zapalili su po jednu svijeću. U svojem dnevniku opisuje kako su 1833. godine u jednom domu za napuštenu mladež u Hamburgu za adventskih večeri zapalili prvu svijeću. Kasnije su ih stavljali na dr¬veno postolje u obliku križa. Svjesno su upotrebljavali svijeće u boji da bi njima izrazili sve radosnije raspoloženje u iščekivanju Božića..

Istom 1925. godine adventski je vijenac visio u jednoj katoličkoj crkvi u Koelnu. 

U prvoj trećini dvadesetog stoljeća ovaj se novi običaj brzo proširio s protestant¬skog sjevera na druge njemačke krajeve. Tako je postao i jedan od prvih ekumen¬skih znakova prije ekumenizma. U ne¬kim krajevima vijenac je bio ukrašen s 29 oraha, od kojih su četiri bila srebrna za adventske nedjelje i jedan zlatan za Božić. Ova "igra" s orasima može se upotrijebiti i samostalno kao brojanica-kalendar. Svaki se dan može oduzeti ili odijeliti jedan; tako se može brojiti koli¬ko je još dana do Božića.

Vijenac se može postaviti u crkvi kao luster s četiri svijeće. Može se oplesti oko postojećeg lustera. Mogu se upotri¬jebiti voštanice ili električne sijalice.

Može se aranžirati i kao "ikebana" naoltaru ili uz oltar sa svijećnjacima koji možda stoje zabačeni u sakristiji.

Zeleni vijenac je već u helenističko vrijeme bio znak pobjede. Za progona kršćana postaje u katakombama simbol kršćanske izdržljivosti, a svijetlo je znak nade. Iako su već Rimljani poznavali vo¬štanice. njihova je upotreba bila ograni¬čena. Njihovo je svjetlo bilo dragocje¬no. Voštanice su se upotrebljavale većinom u liturgiji i u gospodskim kućama To se izmijenilo, kad su prije 600 godina u Hamburgu osnovani cehovi za proizvo¬dnju svijeća.

Adventski vijenac je nastao, kad su se mnogi ljudi stvarno radovali Božiću. Ali i sada stvara veselo raspoloženje, osobito ako se radi zajedno u crkvi ili kod kuće. Zajednički trud bit će izvor novih ideja i inicijativa. A navlastito, u iščekivanju Božića vratit će se radost.

Luk i strjelica

. otpočinite malo.

Luk i strjelica

Ekumenski povod

„Kad padne kiša"

Neki Nežidov pitao je rabija Jošuu:
"Vi imate blagdane, i mi imamo blagdane.
Kad se vi veselite, mi se ne veselimo;
i kada se mi veselimo, vi se ne veselite.
Kada ćemo se zajedno veseliti?"
Rabi Jošua odgovori: „Kad padne kiša."

Kako se to može dokazati iz Svetog pisma?
Iz psalma 65,14: „Njive se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma."
I odmah potom (Ps 66,1):
„Kliči Bogu, zemljo sva!"
Ne kaže se ondje: „Kličite Bogu,
vi svećenici, leviti ili Izraelci",
nego „Kličite Bogu, zemlje sve!"

***

Idealan Europljanin

Nizozemski ministar gospodarstva Andriessen,
u svoje je vrijeme, ovako okarakterizirao Europljane.
Europljanin treba da je:
točan kao Talijan,
obdaren smislom za humor kao Nijemac,
spreman na podložnost kao Francuz,
skroman kao Luksenburžanin,
s logičnim mišljenjem kao Belgijanac
i pun takta kao Nizozemac.
Slovenija tada nije bila u EU.

 

 

 

Googlanje

1. 1.Ja (se) googlam, dakle jesam.
2. 2.Što nije na googlu, nije u svijetu.
3. 3. Google i izgubljeno vrijeme.
   Google und die verlorene Zeit
   (naslov iz: Süddeutsche Zeitung)

 

 

 

 

Druga polovica

Prositi od prosjaka

 

Put prema nebu...

Putovati između neba i zemlje, nogama dobro ukorijenjenima u tlu i glavom u zvijezdama. Kao stablo...
Djed priča svome malom unuku kako nije ništa ljepše od stabla.
"Pogledaj, gledaj stabla kako rade.
- Što rade, djede?
- Povezuju nebo sa zemljom. I to je vrlo teško. Gledaj, nebo je tako lagano da može svakog časa pobjeći. Kad ne bi bilo stabala, nebo bi nam reklo zbogom. Tada nam ne bi preostalo drugo nego umrijeti. Ali na sreću, postoje stabla...

Gledaj ovo kvrgavo deblo, vidiš li. Ono je kao debelo uže. U njemu su čak u čvorovi. Ali na svakome kraju konci užeta se račvaju i šire da bi spojili nebo i zemlju. One gore zovemo granama ,a one dolje korijenje. Ali to je isto. Korijenje traži svoj Put u zemlji na isti način kao što grane traže Put na nebu.

- Ali, djede, teže je ulaziti u zemlju nego na nebo.
- E ne, moj sine. Kad bi to bila istina, grane bi bile ravne. Gledaj kako su iskrivljene na staroj jabuci! One također trebaju tražiti svoj Put. Rastu. Mijenjaju pravac. Ponekad im je teže nego korijenju u zemlji.
- Ali što im sve stvara poteškoće, djede?
- Vjetar. Vjetar bi htio odijeliti nebo od zemlje. Stabla dobro drže. Ali to je teška borba..."
Per Jakez Hélias, Prier, br.311, svibanj 2009.

 

 

Istina i traženje

Kad bi Bog u svojoj desnoj ruci držao zatvorenu istinu, a u lijevoj samo uvijek živu težnju za istinom, i kad bi s k tome dodalo da ću uvijek i vječno lutati u traženju istine, i kad bi On rekao: Biraj! -onda bih ponizno dohvatio lijevu i rekao: Oče, daj mi to! Čista istina je ionako pridržana samo Tebi."
Gotthold Ephraim Lessing (1729.-1781.)

GOSPODIN BOG NAŠ BOG JE JEDINI...

Kad su Abrahamu bile tri godine, mislio je u svom srcu:
"Tko je stvorio nebo i zemlju i mene?"
Čitav se dan molio suncu. Navečer je ono na zapadu zašlo, a na istoku je zasjao mjesec. Kad je vidio mjesec i oko njega zvijezde, reče:
"Ovaj je stvorio nebo i zemlju i mene, i ove zvijezde su njegovi knezovi i sluge."
Tako je cijelu noć proveo u molitvi pred mjesecom. Ujutro je mjesec na zapadu zašao i sunce zasjalo na istoku. I reče:
"Ovi nemaju snage! Nad njima je jedan gospodar, njemu ću se moliti, njemu se klanjati."
Abrahamov midraš

 

 

*****

 

OTVORENO I POŠTENO

Došao je u župni ured mladi muškarac, kojeg dugo nisam vidio.
"Velečasni, molio bih Vas jednu uslugu."

„Vrlo rado"
"Rođaci su me zamoli da budem krizmani kum njihovom sinu i tamošnji župnik traži od mene da donesem potvrdu."

Odmah sam znao o čemu se radi, a pravio sam se da ne znam.

„Što da ti napišem'"

„Da, znate, da sam primio prvu pričest, da sam krizman...tako.."
"Sve je to tražio taj gospodin? Znaš, dugo te nisam vidio u crkvi."
"Velečasni, nemojte s time! Nisam dužan doći na misu, u crkvu idem kad je pogreb ili nešto slično."
"Kako to da nisi dužan ići na misu? To si ti odlučio."

„Ne vjerujem više u vaše propovijedi..."
"Ne vjeruješ u moje propovijedi? Kako znaš o čemu govorim kad ne dođeš u crkvu?"
"Znam, znam, pridružio sam skupini svojih vršnjaka. Zajedno idemo na tečaj joge i na druga druženja. Tamo je zabavno i ugodno."
"Poznato mi je to, zanimao sam se o tome. Ali te pokretne vježbe nisu vjera i tjelovježba nije vjera."
"Velečasni, ali ta suvremena praksa nam odgovara. Ne zahtijeva nikakve mise, ni ispovijedi ni onih komedija koje spadaju u ropotarnicu."

„No, ne bih rekao da su to komedije. Potpuno si slobodan i možeš izabrati što ti je drago, onda nemoj od mene tražiti potvrdu o svojoj vjeri za kumovanje na krizmi. O tome pak ne znaš baš ništa. Gdje je tvoja dosljednost? Znaš li, što znači biti kum na krizmi? Tko vjeruje, živi po vjeri, ide nedjeljom na misu i pomaže krizmanika u vjerskom odgoju, to je kum. Ti nisi vjenčan, drugi put oženjeni, na primjer ne mogu biti kumovi. Ili da ti izdam lažnu potvrdu? Što misliš?
"Znate što! Mama mi ne da mira. Prijatelji smo s dečkovom obitelji, on želi upravo mene. Kupio sam mu i dar. Ne bi bilo zgodno da odbijem poziv."
"Znaš potvrda ne ovisi o meni, nego o tebi, od tvoje dosljednosti. Reći ću ti jednostavno: svaka ustanova ima svoja pravila, tako i Crkva.Što ti se čini?"
"Vaša je crkva zaostala, svijet je imaš naprijed, niste toga svjesni."
"To je stara pjesma. Crkva je stara 2000 godina. Što pak znaš, što se dogodilo od 1962. do 1966. godine."
"Što se dogodilo? Zaista ne znam."
"Tada je bio koncil, koji je donio mnogo novosti, što još ni danas nismo ostvarili."
"To je vaša stvar. Mene zanima vaša potvrda ..."
"Vrlo neugodna stvar. Vjera je tvoj osobni ukus i osobna potreba. Kada ljudima treba, idu svećeniku, koji ih mora uslužiti. Čini mi se da onaj tečaj joge uopće ne govori o poštenju i dosljednosti. Ako ne udovoljim tvojoj molbi, mrmljat će o tvrdoglavim svećenicima. Računaš na našu svećeničku „dobrotu", ili, bolje, naivnost. Do krizme još je nekoliko dana. Promisli i vrati se da o tome još govorimo.
"Onda, velečasni..."
"Oprosti, moram na sprovod, vidjet ćemo se ..."

Iz: „Naš vestnik, Trst, II. 2009.

Sveta Obitelj

Sveta Obitelj

Obiteljski album

Prolistajmo ga, evo slika. Prva je iz pučke pobožnosti: ujedinjena , jednostavna obitelj, bez problema. Svi se vole, jer su svi „sveti“, to jest bez mana. Primjer koji treba slijediti, ako se hoće. Dolaze zatim evanđeoske slike i krajolik se mijenja. Sve postaje problematično. Josip je odlučio „potajno“ napustiti Mariju. Marija se boji kad je Bog posjećuje i „anđeo“ je mora smirivati. Nema mjesta u svratištu, nema mjesta u ovom svijetu da primi Isusa. Šimun govori o maču  koji će podijeliti srca i objaviti tajne misli. Isus se, u hramu u Jeruzalemu, udaljio od svojih roditelja, u svakom smislu riječi: i fizički i duhovno. Zaboravio sam jednu sliku: našu iz evanđelja: progon i obrnuti izlazak: vraćaju se u zemlju starog ropstva. Prvi Josip, onaj iz Knjige postanka (37), već je prošao ovaj put, poslije njega došli su svi sinovi Izraelovi. Smijemo li reći da je Isus došavši u ovaj svijet morao preuzeti ropstvo da bi nas vodio u slobodu?

Zavisnost i sloboda
Vratimo se albumu. Sve su nam ove slike poznate. Svaki član ove obitelji ide svojim putem. Josip, glavar obitelj patrijarhalnog stila, prima neposredno od Boga upute potrebne da razjasne njegove odluke. Marija prima Riječ u samoći: njezin „da“ treba razjašnjenja. Isus nije „njihov“, pripada poslanju koje ga nadilazi, „svjetlo za rasvjetljenje naroda i slavu puka svoga Izraelskoga“. Hoće li se nasljedovati „sveta obitelj“, više odgovara poštivati njezin put i misterij, poštivanje koje je veći oblik ljubavi. Inače obitelj postaje Egipat, mjesto ropstva. Nije li u tome jedan od odlučujućih razloga aktualne krize obitelji. Pažljivo i ljubazno poštovanje, daleko od odsutnosti i ravnodušnosti, ali suprotno od svakog presizanja i zabrana, trebao bi od obitelji učiniti mjesto slobode i naukovanja. Prvotna međuovisnost mogla bi postati međuovisnost ljubavi i svi naši ljudski odnosi mogli bi se urediti prema ovom modelu.

Vrijeme i kriza
Evanđelje nam dakle predstavlja obitelj koja nije bez problema. Problem bračnih drugova (kod Mateja 1,18-25), problem majčinstvo-očinstvo u Šimunovu proročanstvu (Lk 2,29-35) i Isusov „bijeg“ u Egipat (Lk 2,41-50). Ovim problemima, koje možemo nazvati internih problemima obitelji, dodaju se vanjski problemi koji dolaze iz okoline: Herodovo progonstvo. Trebalo je svaki put preuzeti odgovornost i odlučiti se, da se stvari razbistre. Zapaža se na kraju ovih zgoda, koje su uzbuđene, povratak mira. Ista je shema za Navještenje. Takve su staze Isusova odrastanja, spomenute dva puta kod Luke. Kakva je pouka?  Da naše obitelji ne padaju u očaj,  i još s jačeg razloga, da se ne optužuju, jer trebaju proći krize. Ove krize mogu biti preobražene u krize rasta. Rasta Krista, rasta ljubavi.