.jpeg)
Uvod
Do moga umirovljenja vodio sam stranicu: zupa-medulin. com. Već sam ranije molio Ivicu Šurana, kao informatičku podršku, da mi napravi drugu stranicu kad više ne budem župnik. Nisam znao kada će to biti. Župnu stranicu sam započeo još u prosincu 2007. godine. Učio sam, vježbao, naučio i zaboravljao, ali ustrajao. Mnogi su je posjećivali, osobito gradivo za nedjeljne i blagdanske misli za propovijedi. I drugo. Npr. iz života i povijesti župe…
I bilo je posla za Ivicu, tako da sam mu dosađivao. Nešto je i on morao "naučiti", otkriti, kako jednostavnije doći do rezultata. Govorio sam: Ako radimo, moramo dobro raditi. Dobro prema mogućnostima!
Tada sam već mislio i na novi naslov. U glavi se javljala riječ iz Rimskog kanona, današnje Prve euharistijske molitve. Nekad je bila jedina. Pojam: Communicantes ima veze s komuniciranjem. U njemu se krije komunikacija. Radi se o sredstvima komunikacije.
U kanovu glasi: Communicantes, et memoriam venerantes, in primis gloriosae semper Virginis Mariae… et omnium sanctorum tuorum. U hrvatskom misalu stoji: U zajedništvu s cijelom Crkvom, ponajprije slaveći spomen slavne vazda Djevice Marije… i svih svetih tvojih. Tako prevode i na drugim jezicima.
Na misi smo u zajedništvu, stvaramo zajedništvo kao zajednica koja slavi. Zajedništvo u širem smislu, s Bogom, i, kako gore stoji, s Blaženom Djevicom Marijom i svim svetima.
U vjerovanju kažemo: općinstvo svetih.
I spominjemo se (memoria) ne samo onih nabrojenih, nego i "živih i mrtvih", onih koji su nam dragi. Memoriraju se događaji, osobe, i mnoge potrebne i suvišne stvari.
Teološki bi se moglo još dalje tumačiti. Naše se spoznaje obogaćuju i na druge načine i u drugim zgodama. Na komunikacijskim sredstvima, …., stvara se "virtualno" zajedništvo. Nekad nas približava jedne drugima, drugi puta nas udaljuje. Virtualna je ljubav jako oskudna, da spomenemo samo to. Sve može služiti i dobrome i zlu. Neka i ova stranica bude na dobro.
Ante Močibob
Molitva mudracima
Molitva mudracima
Vaše je srce krenulo na put prema Bogu
istog časa kada ste se uputili prema Betlehemu.
Vi ste tražili i Bog je vodio vaše traženje
od časa kad ste ga poduzeli.
Vi ste dakle tražili njega, svoj spas.
Tražili ste ga na svodu nebeskom,
ali i u svojemu srcu;
i u pitanjima koja ste postavljali ljudima.
Kada ste se, došavši pred Dijete,
njemu poklonili,
darovali ste mu zlato svoje ljubavi,
tamjan svojeg poštovanja,
miru svojih muka -
pred licem Boga nevidljivog.
A ti, usuđuješ li se na put prema Bogu?!
Idemo, na put!
Zaboravi prošlost, ona je mrtva!
Jedina stvar koja ti ostaje - jest budućnost.
Gledaj, dakle, prema naprijed:
tamo je život i sve njegove mogućnosti,
jer uvijek možeš naći Boga,
naći ga uvijek više.
ATOM nadnaravne stvarnosti
mnogo je vrjedniji od naših najvećih snova;
Bog je vječna mladost
i nema mjesta malodušnosti
u njegovu kraljevstvu!
Karl Rahner
Zvijezda iđaše pred njima
Ne
bo, daj oku zvijezdu visoku vidjeti,
jer triju kralja stazicu valja slijediti.
Kraljima zvijezda u Betlem kaže stazicu,
po njoj su tako spoznali lako štalicu.
Došav u Betlem, pred Kralja mladog padoše,
darove svoje Isusu Kralju dadoše.
Kralju Kraljeva nek slavu pjeva svaki nas:
daj, svijete cijeli, ti se veseli ovaj čas.
Tenk za Božić
Tenk za Božić, i cijelu godinu.
"Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim." Lk 2,14)
Božić svima !
Božić svima !
„Djevica gleda dijete.
Ono što bi na njezinu licu trebalo naslikati
jest zabrinuto čuđenje
koje se samo jednom pojavilo na ljudskom licu.
Jer Krist je njezin sin, meso od mesa i krv njezine utrobe.
Nosila ga u svome krilu devet mjeseci,
dat će mu svoja prsa,
i njezino će mlijeko postati Božja krv.
Ponekad je kušnja tako velika da zaboravimo Boga.
Stišće ga u naručje i kaže:
„Dijete moje“.
Ali u drugim trenucima ostaje zbunjena i misli:
Tu je Bog,
i obuzima je vjerska groza pred onim nijemim Bogom,
za ono dijete koje izaziva strah.
Ovaj Bog je moj sin.
Od mene je stvoren, ima moje oči,
usta su mu kao moja, sliči mi.
Bog je i sliči meni.
Nijedna žena nije nikad mogla na taj način
imati svojega Boga samo za sebe,
Boga dijete koje se može primiti u naručje
i izljubiti, toplog Boga koji se smiješi i diše,
Boga kojega se može doticati i smije se.
To je jedan od onih trenutaka
kada bih naslikao Mariju da sam slikar.“
Jean Paul Sartre, filozof i ateist